Sumnje u vakcinu za MMR (engleski: ospice, zaušnjaci i rubeola) su pokrenute od strane gastroenterologa Andrewa Wakefielda koji je 1998. postavio hipotezu da je vakcina povezana s autizmom. Simptomi autizma su se često počinjali manifestirati u doba kad je primljeno cjepivo, kad osoba ima od 12 do 15 mjeseci.
Ova teorija je opovrgnuta, a Wakefieldu je kasnije zabranjeno prakticiranje medicine, ali se nakon pojave društvenih mreža pojavio porast sumnji u sigurnost vakcina.
Unicef je nedavno upozorio da se broj slučajeva ospica širom svijeta povećao u šokantnoj mjeri, a epidemija se širi među djecom koja nisu vakcinisana. Svjetska zdravstvena organizacija je kazala da je nevakcinisanje jedna od 10 najvećih prijetnji svjetskom zdravlju.
Članak u časopisu Annals of Internal Medicine, koji objavljuje Američko udruženje ljekara, napisali su danski istraživači, koji su također proveli jedno od ključnih istraživanja da bi pokazali kako ne postoji poveznica vakcinisanja i autizma 2002. Njihova najnovija studija uključuje 6,517 slučajeva autizma, najveći broj dosad, a provedeno je među 650,000 djece u Danskoj, a koju su pratili 10 godina.
Dr. Anders Peter Hviid iz Statens Serum Instituta u Kopenhagenu je kazao: – Ta studija iz 2002. godine je objavljena prije 16 godina u časopisu New England Journal of Medicine, ali nije eliminirala ideju da vakcinisanje uzrokuje autizam.
Istraživači su imali namjeru baviti se nekima od kritika koje upućuju protivnici vakcinisanja, kao što je tvrdnja da su neke grupe djece podložnije autizmu nakon vaksinisanja MMR vakcinama. Naučnici su analizirali djecu s bliskim srodnikom koji je autističan i one koja imaju povećane faktore rizika za autizam, kao što su stariji roditelji.
Također su uzeli u obzir pitanje je li bilo više autizma među djecom koja su primila druge oblike vakcina prije ove MMR vakcine. Protivnici MMR vakcina su također ustvrdili da postoji ‘grupa’ regresivne forme autizma, koja je uzrokovana vakcinisanjem, a koja se ne pojavljuje u istraživanju kompletne populacije.
Sve ove teorije su testirane u ovom istraživanju i pokazalo se da nisu tačne, kazao je Hviid.
– Nismo pronašli potvrdu hipoteze o povećanom riziku za autizam nakon vakcinisanja MMR vakcinom na neselektiranoj populaciji danske djece, nikakve potvrde za hipotezu da MMR vakcina izaziva autizam u podložnim podgrupama koje karakteriziraju obiteljski i okolinski rizični faktori i nikakvu potvrdu za grupiranje slučajeva autizma u specifičnom vremenskom periodu nakon vakcinisanja MMR vakcinom, kaže se u naučnom članku.
U uvodu studije, Saad Omer iz Škole za javno zdravlje u Atlanti i Inci Yildirim s Medicinske škole Univerziteta Emory kažu da je studija provedena iako je već ranije dokazano da nema poveznice između MMR vakcinisanja i autizma.
– U idealnom svijetu, istraživanje sigurnosti vakcinisanja bi bilo provedeno samo da se procijene naučno utemeljene hipoteze, a ne kao odgovor na teoriju urote. U stvarnosti, hipoteza koju iznose oni koji sumnjaju u vakcinu može utjecati u povjerenje javnosti u vakcinisanje , napisali su.
Studija možda nije dovoljna, priznali su.
– Danas živimo u svijetu koji je ‘otporan na činjenice’ gdje naučno utvrđeni podaci nemaju dovoljno veliku uvjerljivost. Kako da onda ljekari i radnici u javnom zdravstvu negiraju mit o povezanosti vakcinisanja za MMR i autizma?, pitaju se autori u ovom članku.
Omer i Yildrim su ponudili tri odgovora.
– Prvo, svaki mit o vakcinisanju treba biti označen kao takav, pa se treba medije pozvati da ne nude poveznice na ideje koje su odbačene u tekstu.
-Drugo, kad se ispravlja krivu informaciju, naučnici se trebaju fokusirati na glavne činjenice i ne pokušavati dati odgovor na sve.
-Treće, treba ponuditi alternativno objašnjenje za dani fenomen. U suprotnom, dodali su, onaj koji sumnja će povratiti svoja prijašnja uvjerenja, piše The Guardian.
