Jelena Ivanić, iz banjalučkog Centra za životnu sredinu, kaže da se problem otpada, pa i laganih plastičnih vrećica u BiH, najbolje mogao vidjeti nakon poplava 2014. kada je drveće, nakon što je nivo rijeka opao, bilo ukrašeno sa velikim brojem njih.
“Za problem otpada kriv je svaki pojedinac, ali isto tako, velika krivica je i na vlastima i nadležnim koji bi se trebali baviti zbrinjavanjem otpada. Dobar dio stanovništva u BiH nema riješen način odlaganja i odvoz otpada, što je svakako krivica nadležnih. Ni osnovno odlaganje otpada nije riješeno, tako da ne znam ni kada ćemo se okrenuti reciklaži, a zbog toga gubimo i dosta novca”, kaže Ivanić.
U upravljanju ambalažnim otpadom Bosna i Hercegovina pravi tek prve korake.
Tako je u Federaciji BiH tek 2011. godine osnovana neprofitna kompanija “Ekopak” s ciljem da preuzme odgovornost za ispunjenje zakonskih obaveza za reciklažu i iskorištenje ambalažnog otpada. Istovremeno, u Republici Srpskoj jedno ovako preduzeće je formirano 2016.
Direktorica “Ekopaka” Amela Hrbat kaže da, kada je u pitanju komunalni otpad, tek na oko 60 posto teritorije Bosne i Hercegovine postoji organizovano prikupljanje komunalnog otpada.
“To znači da imate jedan kontejner u koji ide miješani otpad. Ostatak zemlje, ovih 40 posto, nema ni taj jedan kontejner, već su ili divlje deponije ili spaljivanje u prirodi”, kaže Hrbat.
I pored ovakvog stanja od 2012. do 2017. “Ekopak” je na području Federacije BiH prikupio i poslao na reciklažu više od 50 hiljada tona ambalažnog otpada, kaže Hrbat.
“To vam je otprilike jedan niz od više od 2.500 kamiona punih ambalažnog otpada, a to je jedna kolona duža od 30 kilometara”, navodi Hrbat.
S obzirom da je zbrinjavanje otpada u BiH u nadležnosti entiteta, ovo pitanje je različito riješeno.
U Federaciji BiH 2014. je stupila je na snagu Uredba o naplati plastičnih vrećica, dok u Republici Srpskoj (RS) takve uredbe još nema.
Erduan Katana RFE
